Borba sa vjetrenjacama

If two people are meant to be together, eventually they will find their way back...

17.10.2018.

Insan nikad rahat

Taman kontam kako mi sve super ide. Kuci muz malo dosao "tobe", poceo da cijeni ono sto ima (znam da ce usrati opet kad-tad al' eto makar sad sve funkcionise), na poslu pohvale od šefa. Iako nije neki rječit tip, čak mi je i novu frizuru pohvalio i to više puta. I znala sam da me ceka rock-n-roll nakon toga. Sinoc u pola 1, tačnij jutros u pola 1(wtf), nakon što mi se za vrijeme mog radnog vremena nijednom nije ni javio, šalje mail sa molbom da počnem raditi potragu za financijama i nagradama u području našeg rada. Nije to ništa loše, već se ja super snalazim u tome, pa to sam radila i za njega i prije. Ono što je najgore, jeste da on ni ne zna šta hoće, a nešto hoće. Tako da od danas očekujem sve i svašta. Obzirom da imam manjak informacija o svemu (jer on pojedine stvari, koje su pritom gluposti, čuva kao zmija noge), očekujem već za dan dva kritiku kako to nisam odradila kako treba. I tako, grlom u jagode, opet poslujem...

07.10.2018.

07.10.2018.

Sanjala sam ga.... Vec dugo nisam pisala ovdje, nekako sam se prepustila desavanjima i odustala od sebe. Zivot ko zivot, ni bolji - niti gori. I mozda ga bas zato i sanjam. Znate, duboko u sebi vjerujem da svako od nas posjeduje jednu osobu koja kada ga zagrli, sve prodje. Svi problemi, nedace, tuge i strahovi. E pa i ja imam tu osobu. Nisam ga vidjela uzivo, sigurno ima 7 godina. Ali on i dalje zivi u mojim snovima. Moj suprug je moja najveca ljubav, bar tako mislim. Jer, da nije to bio, zar bi se udala za njega na kraju? Ne znam više ni sama. Opet razmisljam cesto, zasluzuje li on mene. I zasluzujem li ja zaista ovaj tretman kombiniranja ljubavi/mrznje? Prema A (by the way moj prvi decko) nikada nisam imala ovoliko ljubavi. Ali sam zato uvijek pored njega osjecala neku prisnost i pripadnost. I vjerovala sam da mi niko to ne moze oduzeti. On je cinio sve da me ucini srecnom. I ne sjecam se da sam ikada zaplakala pored njega, osim kada sam ga, nakon 5 mjeseci vidjela, pa mi se neka tuga rasplamsala u grudima. I pitala sam sebe tada, zasto sam uopste cekala toliko. ZAsto nisam otisla i rekla mu da mi je stalo i da ga volim i da ne mogu vise ove udaljenosti. I sjecam se, plakala sam i kada sam mu rekla da ne zelim da se udam za njega. Bilo mi je zao i tesko, ali jednostavno sam mislila da je to jos prerano za mene. Ko bi rekao da cu se vec za 7 mjeseci udati za drugog covjeka. I da necu misliti da je rano, niti da sam mlada, vec da je to to. Krenuti grlom u jagode trnovitim putem srece. A me je voljeo. Imao je cudan smisao za humor, cudan nacin ponasanja i cudne neke principe. Spolja gledano, bio je pravi alfa muzijak, onaj dominantni, koji zeli da mu zena bude naklonjena i da trci za njim, a on da se pravi da mu nije stalo. Ali, kako je vrijeme odmicalo, pokazao mi je svoju drugu stranu. Onu koju je krio od svijeta...stranu slatkog zaljubljenog djecacica cije bi se lice na svakom nasem sastanku ozarilo od srece. Nisam znala da to cijenim. Smetala mi je daljina, smetalo mi je to sto sam mislila da ja mogu naci ljepseg, jer su me svi ubjedjivali da sam dosta ljepsa od njega. Drugarice sve su govorile sto ce mi on takav. Nije on bio neki frajer, niti je neka ljepota, ali ja sam padala na neku kombinaciju njegove ostrine prema drugima i istovremeno njegove njeznosti prema meni. Cudom sam se cudila tome kako je on znao da voli. A da se to s' vana nije dalo primjetiti. Ali eto, malo moja glupost, malo svi ti vanjski faktori učiniše da uništim život i sebi i njemu. Oženio se...večer prije me zvao da me pita da li sam spremna da dodje po mene, da zivimo zajedno, da budem njegova zena. Rekoh mu da necu. Da imam momka i da sam srecna, a on slobodno neka zeni neku drugu.I tako, ozeni se on. Onom koju nije volio i do koje mu nije stalo. U roku od godinu dana dobiše i sina. Prelijep dječak, ima očev šarm i majčinu boju tena. Divna kombinacija. Nakon još godinu dana, on počinje da pije. Zove me iako zna da sam već i ja udata i da čekam dijete. Mjenjam broj telefona. Ne želim varati svog muža. Ja njega volim najviše na svijetu. Da ga ne volim, zar bih se uopste udala za njega. Cekamo bebu, a ja cekam i da problemi sa njegovom porodicom prestanu. I tako sve u krug, svi nešto čekamo, a nikako da dočekamo. Nakon 2 godine braka A se razveo. Slao mi je poruke na facebook da mi kaze da sam ja kriva jer me voli i ne moze da me zaboravi. Blokiram ga. Ne želim sve to da slušam. Prvo mislim nisam kriva, posle kontam i jesam. Da je mene oženio da li bi sve to tako bilo. Možda i bi. Branim se time da iza te hladne spoljašnosti i sloja divne meke duše ipak stoji hladan i rezervisan čovjek. Mora da je tako. Možda se prikrivao svo vrijeme. Kao moj muž koji je glumio da sam mu najbitnija, a posle mu je sve bitnije od mene bilo. Ne znam, niti ću kad saznati. Trudim se da potisnem to. Sinoć, nakon svađe sa mojim mužem, nakon što sam vidjela u njegovim očima neki vid prezira prema meni, sanjam njega. A stoji ispred mene. Plačem. Pričam mu kako mi je teško. Kako pored porodičnih imam i mentalne probleme. Kako me depresija godinama guši i kako iz nje ne mogu da izađem. To je prvi put u životu da usnijem tako realističan san. On na sve moje riječi samo šuti. Prilazi mi i jako me grli, brani me od svega i odjednom se osjećam tako lijepo. Ne pamtim kada sam ljepše i sigurnije spavala, kao ni kada sam osjećala takvu grižu savjesti kada me ujutro mm probudio zagrljajem...

04.08.2016.

04.08.2016

I tako, odlucismo da kupimo stan....Stisnemo sake (a Bogami i guzicu jer je rata povelika) i guramo dalje. Ovaj brak vec odavno nema smisla, on je nastavio da kocka, da nas zanemaruje, ja nastavila da placem, jedem i gojim se kao krava... ponizavam cijelu porodicu izgledom... od nekadasnje ljepotice, manekenke, do sadasnje krave...odvratne kobile od 85 kg... Kredit sam odlucila dici najvise radi djeteta, da on ima sutra krov nad glavom. Bar da mu nesto osiguramo da ima sutra svoje, dok jos uvijek oboje radimo. Moj posao, to je svijetla tacka u svemu...jedino radi cega vrijedi ujutro ustati (osim mog sina, on je uvijek razlog br.1). Pokusavam pred njim sakriti osjecanja, ali ne mogu...sve dublje tonem u depresiju i ona me polako vuce sebi.. Na momente pomislim kad bih se ubila, rijesila bih sve probleme...a onda kontam sta ce moje dijete sa njim nesposobnim...ne zna ni jaje isprziti a da ne zagori..o ostalom da ne pricam.. Patim od OKP-a, nazalost one gore vrste koja ti ne da da se odvojis od kreveta, ponekad cijeli dan provedem lezeci..Znam mnogi ce reci lijenguza, ali ljudi moji to je stanje koje te pojede....malo po malo, gram po gram ali sigurno nagriza...ne da da zivis normalno. Raduje me stan, radovi u njemu, mada smo nasli ekipu za to Boze sacuvaj, al ajd nase je sutra se moze prepravljati do mile volje...da je samo zdravlja i novca...ljubavi ionako vec odavno nema...

16.01.2016.

16.01.2016.

Mrzim te... i to vise ne kazem ono djecije...iz ljutnje..ovaj put stvarno mislim...Mrzim te, jer nikad nisi tu kada mi trebas...Mrzim te, jer svaku noc proplacem radi tebe..Mrzim te jer si upravo ti razlog mojoj depresiji..Mrzim te sto mi nikad nisi podrska.. Mrzim te zbog tvoje lazne ljubavi..Mrzim te sto uvjek kad pomislim da si se promjenio i da si bolji ti uvjek moras da upropastis svaku moju nadu i mastanje...Mrzim te zbog ovoga sto sam ja postala otkako sam sa tobom..Ucinio si me ranjivom, slabom, neuglednom, jadnom i cemernom...Jadnijom i cemernijom nego sto je iko ikad bio...Mrzim te sto nikada nisi bio moja nada, moj oslonac kome bih mogla sve reci pa sada to ovdje pisem strancima...Mrzim te jer zbog tebe mrzim sebe...otkako sam te upoznala postala sam nemarna, debela i sama sebi odvratna..Mrzim te sto te uvijek stavim na prvo mjesto iako to odavno vec nisi zasluzio.. Da samo znas koliko te mrzim otisao bi sam od mene, a ne mene sprecavao da odem kada god sam to pokusala... Nismo mi jedno za drugo...I znam da me negdje tamo sigurno ceka neko meni sudjen, ko ce uvjek biti tu za mene i biti mi sve ono sto ti nikada nisi ni pokusao da budes... Jedva cekam dan kada cu skupiti snage da ti okrenem ledja i da odem od tebe...

13.01.2016.

13.01.2016

Sinoc sam osjetila da me voli... Nakon toliko vremena odlucim da odem i on pokaze ljubav...I to ne onu usilnu, vec lijepo prisao, zagrlio me...i nista mi vazno nije bilo. plakala sam... zalila za proslim vremenom i pozelila od sveg srca da se vrijeme vrati 5 godina unazad, kada sam znala i vjerovala da me u zivotu ceka najveca i najjaca ljubav na svijetu, da sam ja predodredjena da budem srecna sa njim.... Kada sam ja bila ja... sada sam se izgubila...nema me..trudim se svom snagom...koprcam se da izadjem iz ovog sivila..treba mi oslonac..neko ko ce biti tu bez obzira na sve... 85/84

12.01.2016.

12.01.2016.

08.01.2016.

08.01.2015

Tesko je biti sam i ostavljen, napusten i zaboravljen... Ali svako ima priliku da se digne iz pepela kao feniks koji ponovo stvara svoju dusu...tijelo...svoj zivot... Danas sam nekako sretna, mada nemam razlog za to...mozda je razlog sto sam polako pocela da "cistim" svoj zivot... Komad po komad smeca...cistim svoje srce...sobu po sobu...dio po dio...Izboricu se sa ovim...ja sam jaka i hrabra...znam ja to... DAY 1 P -85

01.01.2016.

Nova godina novi pocetci

U prosloj godini, umjestio da skinem 10 kg koje sam imala viska, dodala sam jos 10 kg... :( Umjesto da budem bolja majka, dozvolila sam sebi da moji problemi uticu na moje dijete... Umjesto da budem bolja supruga svoje greske sam svom muzu pripisivala. Umjesto da uzivam u zivotu...dozvolila sam sebi samo tugu, cemer i jad... Ovom godinom sve mjenjam...Prvo sebe, a onda i osobe oko sebe.. Ja to mogu...Ja sam zena vrijedna ljubavi i to cu doazati prvo sebi, a onda i svima onima koji su me sve ovo vrijeme omalovazavali i od kojih nisam imala ni zrno podrske.. Imam nekoliko ciljeva za ovu godinu i nadam se da cu sledece godine ovdje napisati da sam ih sve ispunila: 1. Biti pozitivna, ne kriti se, uzivati u svakom novom danu zbog toga sto postojim, sto me Bog jos uvjek drzi u zivotu 2. Biti odgovornija, prema sebi, svom djetetu, svojoj porodici, poslu...dati 101% sebe svemu sto radim.. 3. Dati sebi do znanja da sam i ja ljudsko bice i da je ok praviti greske, da iza svakog pada nas ceka novu uspon, nove stepenice uz koje se treba popeti. 4. Shvatiti da sam ja ono sto jesam (licnoscu), ali ipak potruditi se da dam sve od sebe da ponovo budem ona zgodnica i opasnica kakva sam nekada bila.. 5.I... ono najvaznije...zavoljecu samu sebe...uzivacu u svemu... Od nadanja imam jos i taj da kupim stan...ali za to ima vremena...mladi smo i zdravi i kud ces bolje :)) Sretna nova dragi moji...Dabogda Vam bila sto puta bolja od stare :) Uzivajte...u svakom danu, satu, minuti, sekundi, stotinki...u svakom zagrljaju, poljupcu, osmjehu i svakom udahu...Zivite zivot punim plucima jer vi to zasluzujete :)

21.11.2015.

21.11.2015.

Pravi sam depresivac... Nekada zaista volim da uzivam u samoci.. Da sama sjednem i mastam, da kreiram tok svoga zivota po svojim mjerilima idealnog, da krojim sudbinu i vezem je svojim savovima...ali nazalost, brzo se otrgnem od snova i vratim se u realnost. Shvatim da to moje mastanje i samoca nije uzivanje, da ono sto sam mislila da me ispunjava u sustini to i ne cini i da, ono sto sam planirala da volim u stvari i ne volim. Postoje dva tipa osoba. prvi tip ce da vas povrijedi, ali to ce brzo da izblijedi, u sustini radi toga jer vam te osobe nisu bitne toliko koliko ste mislili. A drugi, pa to je onaj tip koji ce da vas povrijedi, vi cete da umirete iznutra, d ase izjedate, ali ipak cete da mu oprostite. I to ne samo jednom vec svaki put iznova, i uvjek cete, iako kazete da necete nikada vise, biti spremni da mu oprostite i jos spremniji da podnesete tu uvredu. Najveca uvreda na svijetu je biti sa nekim, a biti sam..tTo je ono sto niko ne moze da Vam nadoknadi, niko ne moze da Vam pomogne niti da Vas izvuce iz go'ana u koja ste upali. Tuga je moja druga, ali nece biti jos za dugo.. Borim se.. Prestala sam da volim sto znaci da cu uskoro skupiti snage i da odem... Ovaj put zauvjek i to kada najvise budem potrebna... Bas tada me nece biti. Onda neka uziva u slobodi, ukoliko bude mogao i imao snage da uradi isto znajuci, da ga nakon toga, kuci ceka prazan sto, prazna postelja i prazna dusa...

18.10.2015.

18.10.2015.

Na prvi pogled, imam sve sto zelim... Zdrava sam, imam zdravo prelijepo dijete, dobar posao, finu platu i divnog muza.. Vidjeno ocima osoba sa strane, moj yivot je savrsen. uvijek sam vesela, nasmijana, raspolozena.. Ali, kada sam sama, u svoja 4 zida (koja usput i nisu "moja" jer zivimo pod kirijom) onda placem kao luda... Uhvati me to gusenje, ta tuga, jer nemam nikoga.. Jedino moj sin je tu. On je jedini koji mi od srca onako brise suzice i grli me...steta sto ima samo tri godine pa i kada mu dusu otvorim on nista ne razumije. Ne razumije zasto mama place i zasto se moj zivot pretvorio pravu nocnu moru. Muz je tu ali samo fizicki, nikada se nije ni potrudio da dusom bude uz mene. Nekada je nasa ljubav bila savrsena....danas vise, ne znam da li se oo izmedju nas moze nazvati ljubavlju. to je sad postao onaj obicni brak. Nista drugaciji od ostalih, mozda cak i za nijansu gori od prosjecnog.. Uvjek je bio osoba kojoj sam najvise dala, od koje sam najvise ocekivala, a nazalost, najmanje dobila.. Nikada mi nije uzvratio ljubav na onaj nacin na koji sam ocekivala, a dala sam sve svoje sto imam kako bih bila uvjek tu uz njega. Cak i bebu u svom stomaku sam zanemarila radi njega. Sada, kad se on izvukao iz depresije, mene je gurnuo na dno... Sada uziva u zivotu, izlazi, provodi se sa "drugarima" koji nikada nisu bili tu za njega kada ih je trebao... Neeee, tu sam samo bila ja, zaljubljena budala koja je dozvolila da je ponizavaju i pljuju svi samo da bi njemu bilo bolje, da bih njega zastitila. Tek sada, nakon 5 godina, vidim da sam pogrijesila. I to debelo... Nije on taj kakvim sam ga smatrala. On je obicni gotovan, djubre od covjeka, koji koristi svaku priliku da se istice, da bude on "frajer" a ja niko i nista.. On je onaj kraj koga se osjecam bijedno i zelim da izadjem iz ovog braka. Nije ovo vise za mene... Nemam vise snage, niti da se borim a ni nadam da ce biti bolje.... Znam da nece.... on u mojim ocima nikada vise nece biti ono sto je nekada bio... Umro je za mene iako je ziv... Znam da me ne voli vise, dokazuje to... Nemam njegovu podrsku i vise nemam ni razlog da ostanem u ovom ocaju od braka. Ugojila sam se preko 20 kila radi depresije. Kada ostanem sama kuci, a cesto se to desava posto gospodin ide u teretanu pa usput svaku vece svrati do kladionice da sjebe sta para ili sa jaranima na pivu, a ja ostanem kuci da jedem i ubijam se depresijom. Da mi nije djeteta davno bih se ubila, sreca pa mi on odrzava i ovo malo volje za zivotom koju imam. Dusa mamina, srce moje.... Oticicu sa njim jednog dana, daleko od svih i nikada se necu vratiti...Nikada!!! Izlijecicu se radi njega, pomocicu sebi da prebrodim ovo, da prezivim jer on je to zasluzio. Nije zasluzio da ima ovakvu mamu... Debelu i odvratnu, koja cak i sebe mrzi, koja svaki dan place eto tek onako, bez razloga... Koja ne vidi izlaz ni iz jedne situacije i koja vise nema snage da zivi... Moram da uspijem radi moje jedine duse i malog srca koje jedino razumije otkucaje moga..


Borba sa vjetrenjacama
<< 10/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1931

Powered by Blogger.ba